Tribina ,,Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, povodom 11. godišnjice od smrti Darinke Jevrić, podsjetila je na život i stvaralaštvo jedne od najznačajnijih savremenih srpskih pjesnikinja, u Duhovnom centru ,,Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali. O životu i stvaralaštvu i etičkoj postojanosti Darinke Jevrić govorili su prijatelji, poštovaoci njene rodoplemenite životne i pjesničke sudbine.
- Darinka Jevrić je nastavila onu lirsku liniju rodoljubivog pjesništva koju su započele njene pjesničke pretkinje: Jefimija i carica Milica, Jelena Balšić i sljepice Jeca, Živana i bezimena slijepa guslarka iz Grgurevca, Milica Stojadinović Srpkinja, Isidora i Desanka. Darinka je i nakon 1999. godine, sve do martovskog pogroma 2004. godine, ostala da živi u Prištini i da i životom i pjesmom u potpunosti dijeli sudbu svog roda. Njeno ime i njena nepokolebljiva odluka – geslo: ,,Ja sa Kosova ne idem, to nije saglasno sa mojom poezijom”- simbolizuje srpski narod na Kosovu – kazala je, između ostalog, pjesnikinja Milica Kralj, urednica tribine ,,Riječ” UKCG. Ona je dodala da je Darinkina poezija, počevši od prve objavljene zbirke – neraskidivo povezana sa najdubljim osnovama nasljeđa, pri čemu se ta vrsta povezanosti iskazuje kao suštinsko načelo njene poetike.
Književnik Todor Živaljević Velički ističe da smjenjivanjem pjesničkih slika, apostrofa i molitvenog zazivanja ritmički uređenog kolokvijalnog govora njenim daje pjesmama posebnu izražajnu neposrednost aktivnog, ujedno protestnog čina, što u traženju izlaza potiskuje u drugi plan elegični ton masovno iznevjerenih vrijednosti.
- Darinka Jevrić, do samog kraja ostaje vjerna sebi, poeziji i kosovsko-metohijskoj zemlji, onim malobrojnim koji su ostali uvjereni da svaki za sebe nosi čitav svijet u sebi, iako puni neizvjesnosti i nadanja, u strahu da će izgubiti tu tanku nit postojanja, koja ih povezuje sa vertikalom rodne zemlje. Pjesnikinja iz više perspektive apostrofira pogubne posljedice obeshrabrujućeg duhovnog stanja, uprkos sakralne sabornosti visokopreosvećenih pojedinaca – kazao je Živaljević.
Pjesnik Slobodan Vučinić prisjetio se prvog susreta sa Darinkom Jevrić iz 1971. godine.
- Zajedno smo nastupali u dvije škole u Mitrovici i Zvečanu. I danas čujem taj glas koji je plijenio stihom i melodičnošću. Darinka je plijenila svojom pojavom, a njena riječ je bila duboka i snažna. Voljela je ljude i znala je da se druži. Ljudi su voljeli nju – kazao je, između ostalog, Vučinić.
Književnik Budimir Dubak nazvao je Darinku Jevrić ,,neumrlom pjesnikinjom, tragičnom heroinom srpske poezije”.
- Njena životna drama je neodvojiva od drame Kosova i Metohije. Svi naši susreti bili su obojeni brigom i tugom. Ona je slutila šta će se dogoditi sa Kosovom i Metohijom. Darinka Jevrić je pjesnikinja koja je drhtala nad svakom nesrećom srpskog naroda, ne samo na Kosovu. Cijela njena poezija je u znaku te slutnje i drhtaja, a sve što je zapisala imalo je trag nečega što se zaista dogodilo – pojasnio je, između ostalog, Dubak.
Književnik Bećir Vuković ukazao je na tajnu njenog pjesništva.
- Srbin je sa Kosova otišao u nebo. Tajna Kosova je u tome što je ono rodilo Njegoša. Bio bi Njegoš bez Kosova, ali je pitanje kakav i koliki... Tajna Darinke Jevrić i čitavog naroda je u Kosovu, a tajna Kosova, kako jedna mati reče, u stradanju i vaskrsenju – kazao je, između ostalog, Vuković.
O poeziji Darinke Jevrić govorio je Dragovan Čampar koji je istakao da je ona ,,rodonačelnica kosovsko-metohijske poezije”.
- Ona je posebno značajna po autohtonosti njenog jezika, pozlaćenosti njene leksike. Njena poezija je u dosluhu s nesvakidašnjim temama – kazao je, između ostalog, Čampar. Anegdote o poznanstvu sa čuvenom pjesnikinjom kazivao je i Nikola Nenezić Čudesni, a pjesmu posvećenu Kosovu pročitao je Slobodan Bećo Došljak.
Stihove Darinke Jevrić čitali su Milica Kralj, Bećir Vuković, hadži Radovan Radović i Nikola Nenezić Čudesni.
A.Ć.